Dezinsekcija – deratizacija vrtića

Članak ažuriran
Dezinfekcija cena

Da li će deca biti pošteđena raznih infekcija i zaraza u vrtićima u velikoj meri zavisi i od održavanja higijene prostora u kojem deca provode vreme. Temeljno čišćenje prostora gde borave deca je osnovni uslov da se spreči zadržavanje virusa i bakterija, a dezinsekcija i deratizacija u vrtićima spadaju u deo redovne procedure generalnog održavanja prostora.

Većina infekcija i zaraza kod male dece prenosi se prljavim rukama. Iako je redovno pranje ruku redovna higijenska procedura u vrtićkim ustanovama, ovo nije dovoljno. Ukoliko se ne održava i redovna higijena prostora ako su stolovi prljavi,podovi zapusteni, toaleti neodržavani oni zapravo postaju mesta sa kojih se najčešće šire respiratorne ali i crevne infekcije. Loše održavane prostorije mogu biti magnet za razne štetočine koji su nosioci raznih virusa i bakterija.

Većina vrtića uglavnom održava visok nivo higijene, međutim nekada i pored svih higijenskih mera može doći do pojave inekata i glodara. Redovno čišenje prostora ponekad nije dovoljno, već je potrebno preduzeti I još neke dodatne mere prevencije da do pojave štetočina ne bi doslo.

Mere prevencije u vrtićima

Pored dezinsekcije i deratizacije, zaposleni bi trebali da obrate pažnju i na sledeće stvari:

  • Ne ostavljati hranu lako dostupnu – prostorije gde deca jedu i prostorije gde se priprema hrana, moraju biti besprekorno čiste. Voditi racuna da se nakon obroka sa stolova I podova pokupe i najsitnije mrvice.
  • Hrana koja nije predviđena da stoji u frižideru, mora biti zatvorena u vakum posudama za čuvanje hrane.
  • Prljavo posuđe ne ostavljati duže da stoji.
  • Redovno pokupljati smeće i redovno prazniti kante, pogotovu one sa organskim odpadom.
  • Proveravati redovno da li ima mehaničkih oštećenja na zidovima, podu, pukotine u pločicama.
  • Redovno kontrolisati slavine, pošto slavine koje cure privlače stetočine.
  • Postavljanje zaštitnih mreža, zatvaranje ventilacionih i kanalizacionih odvoda.

 

dezinfekcija

 

Zbog čega insekti I glodari nastanjuju vrtiće

Kao i ljudi, insekti I glodari biraju prostor za život tamo gde su im najlakši I najudobniji uslovi za život. Uslovi koji štetočine vole su vlaga, toplota i lako dostupna hrana. Kada nađu mesto koje ispunjava njihove standarde lagodnog života, štetočine se brze razmnožavaju, a onda je I teže iskoreniti ih.

Prostorije gde se proizvodi, služi ili priprema hrana su ugroženije, pa tako i vrtići spadaju u kategoriju ugroženih. Iako su šupljine u zidovima, kanalizacioni otvori i procepi najčešće mesto ulaza štetočina, nije retkost da ih i mi sami unesemo u objekat. Najčešće se to dešava prilikom transporta hrane ili drugih potrepština za vrtić (u objekat možemo uneti mrave, stenice pa čak i miševe), a da toga nismo ni svesni.

Najčešće štetočine u vrtićima

Nijedan prostor nije pošteđen najezde insekata, pa ni vrtići nisu izuzetak. Bez obzira na uslove higijene koji se primenjuju svaki objekat može biti žrtva dosadnih, ali I opasnih štetočina. Glodare i neke insekte jednostavno nije prijatno videti u našoj blizini, pogotovu u blizini dece koja su po prirodi plašljiva. Strah od pomisli da prostor delimo sa štetočinama je najmanja šteta koju možemo imati.

Iako korisni u prirodi, glodari i insekti u prostoru u kojem boravi čovek, mogu naneti ogromnu štetu, ako zanemarimo materijalnu stranu, šteta koju mogu napraviti po pitanju zdravlja nema cenu.

  • Miševi I pacovi u vrtićima – bolesti koje prenose glodari su brojne, ali svakako najpoznatija je mišja groznica. Glodari zaraze prenose urinom, izmetom, pljuvačkom, gde god prođu I šta god dotaknu kontaminiraju, tako da su kolektivi gde boravi mnogo dece pod većim rizikom za širenje zaraze.
  • Bubašvabe – svaki trag koji ovaj insekt ostavi iza sebe, bilo da je to pljuvačka, izmet ili presvlaka sadrži alergene. Stalna izloženost ovim alergenima, kod dece, kao ostetljivije grupe, može izazvati simptome slične astmi, dok direktan kontakt sa bubašvabom izaziva iritaciju kože I osip. U slučaju ujeda dolazi do stvaranja otoka I infekcije, na sreću ujedi bubašvaba se dešavaju izuzetno retko. Osim alergija bubšvabe su nosioci preko 30 zaraznih bolesti, a često su I nosioci bakterija iz grupe streptokoka, stafilokoka I ešerihije koli.
  • Mravi – iako spadaju u grupu manjih štetočina mogu naneti ujede koji nisu bolni, ali nisu ni prijatni, pogotovu kod mlađe dece, mogu izazvati iritaciju na koži I svrab. Zavlače se ne samo tamo gde ima hrane, već I u odeći, pa postoji opasnost da ih deca iz vrtića pokupe I unesu u kuću.

Osim ovih najčešćih napasti po vrtićima, dolazi I do najezde komaraca, stenica, smrdibuba, bubarusa, jedino rešenje je redovna dezinsekcija I deratizacija.

Bezbednost deratizacije I dezinsekcije u vrtićima

Iako se sredstva za dezinsekciju I deratizaciju mogu naći u slobodnoj prodaji, u kolektivima kao što su vrtići, ne savetuje se primena takvih preparata. Pre svega, zato što sredstva koja možemo naći u slobodnoj prodaji sadrže veliku koncentraciju otrova I hemikalija, pa nestručno rukovanje može napraviti ozbiljne zdravstvene probleme.

Nestručno obavljena dezinsekcija ili deratizacija neće rešiti problem insekata I glodara, već imati prividno dejstvo što će stvoriti problem u smislu daljeg razmnožavanja štetočina I kasnije otežati postupak dezinsekcije I deratizacije.

Preparati koje koriste firme koje se profesionalno bave deratizaciom I dezinsekcijom su potpuno bezbedni za ljudsko zdravlje, pa je I njihova primena u dečijim kolektivima bezbedna. Stučna lica koja izlaze na teren prilikom dezinsekcije odučuju se da li će tretman biti obavljen prskanjem prostorija, postavljanjem pasti ili gelova, ali svaka od metoda je potpuno bezbedna za decu.

Insekticidi koji se koriste ne ostavljaju lepljive tragove, nemaju boju, miris i ne kontaminiraju tretiranu površinu. Metode koje se koriste za suzbijanje glodara rade po principu klopki I mamaca, u specijalnim kutijama stavlja se otrov za glodare, kutije su osigurane tako da dete ne može niti da otvori kutiju niti da prospe njen sadržaj i tako dođe u kontakt sa preparatom. Lokacije za stavljanje deratizacionih kutija nepristuipačne su deci I njihova upotreba je potpuno bezbedna.

Zaključak

Dezinsekcija i deratizacija u tako osetljivim prostorima kao što su vrtići se nikako ne sme prepustiti amaterima i raditi sredstvima dostupnim u slobodnoj prodaji. Profesionalna ekipa koja poseduje iskustvo i koja je obučena za rad sa najsavremenijim sredstvima za dezinskeciju i deratizaciju je jedino pravo rešenje za problem štetočina.